preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin

Login
LIK 2017.

Knjiga po knjiga - Knjižnica!

Poziv

Vremenik 2017./2018.

Kalendar natjecanja

E-identitet HUSOŠ

EKO rječnik

 

Usmeno ili pismeno?
Je li ti lakše usmeno odgovarati ili pisati test?




Hrabri telefon

Slikovnica

Istražili smo...

Pitaj ravnatelja

Za roditelje

Školski zbor

3. kolo CM lige
Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

SafetyNet

Brojač posjeta
Ispis statistike od 29. 10. 2012.

Ukupno: 109145
Ovaj mjesec: 606
Ovaj tjedan: 139
Danas: 2
Vijesti i obavijesti - školska godina 2017./2018.
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Mirjana Artić: Odlazim iz grada u kojem bih danas rado živjela
Autor: Dora Jurić, Anja Maslov, 21. 3. 2017.

Naša nastavnica biologije i kemije Mirjana Artić u siječnju ove godine otišla je u zasluženu mirovinu. Tim povodom smo se našli u školskoj knjižnici i s njom porazgovarali. Što smo je sve pitali i što nam je odgovorila pročitajte pod Opširnije.


Jeste li negdje predavali prije nego što ste se zaposlili u našoj školi?

U ovu školu sam došla 1983. godine, dakle prije pune trideset i tri godine. Prije toga sam predavala u malom mjestu Golubić, odakle je počela pobuna hrvatskih Srba. Kemijske simbole su mi djeca tamo pisala ćirilicom, iako se oni ne smiju pisati ćirilicom nego latinicom jer je riječ o međunarodnim simbolima. Predavala sam osam godina u školi Prgomet i Bogdanović, do koje je tada bilo teško doći, i šesnaest godina u školi Solin i Plokite. Ono što bih htjela istaknuti, i što sam i generacijama prije spominjala je to da kada sam došla u Solin, bilo je to jedno malo, cementirano mjesto puno prašine, došao bi u crnim hlačama, a otišao u bijelim. Učeći ekologiju šestaši su mi uvijek pisali sastave na temu „Kakav bi bio moj Solin da je bilo pameti?“ Eto, danas odlazim sretna što je točno takav Solin kakav su mi učenici opisivali, idealno mjesto za život koje bi svatko poželio. Došla sam u Solin, grad u kojem nikad ne bih poželjela živjeti, a odlazim iz grada u kojem bih danas radije živjela nego u Splitu.

Koji Vam je bio najdraži predmet u školi?

Kako sam u duši ekolog, najdraži predmet mi je uvijek bila biologija dok je kemija bila moj drugi izbor jer je tada u Splitu gdje sam studirala postojala samo studijska grupa biologija - kemija. Da je bilo financijskih mogućnosti, studirala bih samo biologiju u Zagrebu.

Koji Vam je najdraži kemijski element?

Ha ha ha... kisik jer bez njega ne bismo mogli živjeti, a život je najdragocjeniji. Još ako ga čovjek učini sebi lijepim, odnosno ne tuguje za onim što se dogodilo nego gleda u budućnost i ako diše punim plućima onda je to element Bogom dan.

Koje učeničke ,,bisere“ pamtite?

Ima jako puno učeničkih ,,bisera“, ali u zadnje vrijeme pamtim jedan sa sata kemije i jedan sa sata prirode. Naime, kada sam pitala što je valencija jedan je učenik odgovorio da je to nogometni klub u Španjolskoj. Kad sam na satu prirode pitala učenika da nabroji plodove prema usplođu, on je rekao da postoje suhi i mesnati. Kada sam mu rekla da nabroji mesnate, počeo je nabrajati: teletina, janjetina, svinjetina, govedina i sve ostale vrste mesa. Mislim da je to jedan od onih koje ću pamtiti!

Što biste u ovoj školi pohvalili, a što promijenili? 

Pohvalila bih trud djece, većeg broja djece, koji rade kako bi postigli što bolje rezultate. Zahvalila bih se i roditeljima koji mnogo ulažu u odgoj svoje djece. Pohvalila bih trud učitelja  koji s ljubavlju rade svoj posao. Moram pohvaliti i gospođicu Nadu koja je, eto vidjeli ste, u  školsku knjižnicu unijela jedan svježi mladenački duh i puno entuzijazma, nade! Jedino što bih promijenila je količina zelenila oko škole. Još uvijek patim za mojim orahom koji je posječen, a na njegovom mjestu nije izraslo nikakvo stablo. Nadam se da će ravnatelj nastojati da oko škole bude više zelenila i da će u tome imati podršku gradskih otaca. Naime, zelenilo je lijek za dušu i ljepota za oči. Jedino bih to promijenila.

Je li vam se neka generacija učenika posebno usjekla u  pamćenje?

Sve generacije učenika imale su za mene svoju posebnost i ljepotu. Svu djecu sam, mogu reći, voljela jednako, kao svoje kćeri. Ali eto, nekako moj bivši 8.c, kojemu nisam bila razrednica do kraja, mi je posebno drag. Posebno volim i vaš razred (7.c) to ne glumim, to znate. Znači ima djece koju čovjek ne može svrstati u jedan razred. Nego voli tu djecu, zato što je to nešto neobjašnjivo. Osjećaš da imaju u sebi nešto neiskvareno, nešto dobro, nešto ljudsko. I onda ne vežem učenike za generaciju, nego učenike iz raznih razreda. Ali, i oni najlošiji učenici su meni dragi. To je posao koji sam radila s ljubavlju, koji bih, i da se ponovno rodim odabrala.

Što biste radili da niste učiteljica?

Opet bih bila učiteljica. Da su moji roditelji bili u financijskoj prilici omogućiti mi nastavak studiranja, mogla bih se zamisliti i da predajem na fakultetu, naravno što drugo nego prirodne znanosti.

S ovako velikim i dugim iskustvom u radu u školi, mislite li da je dobra ideja da se uvedu uniforme za učenike. Koje bi bile mane, a koje prednosti?

Ja sam generacija koja je kroz osnovnu školu i kroz gimnaziju prošla u ,,keceljama'', to su bile naše uniforme. Kecelje smo oblačili ispred škole i skidali ih i spremali u torbe kad smo išli na Pjacu. Ne vidim smisao tih uniformi, nisam za uniforme i ne podržavam ih, one nas vraćaju u vrijeme Mao Ce-tunga. Radije bih taj novac uložila u opremanje kabineta ili knjižnice.

A što mislite o uvođenju računala u svakodnevni rad s djecom. Koje bi bile prednosti, a koje mane?

Računala da, ali računala ne kao jedini izvor znanja.  Računalo može biti samo pomoćno sredstvo jer je komunikacija učenika i učitelja nešto što mora postojati u odgojno-obrazovnom procesu. Knjiga također mora biti izvor znanja, jer učenici se moraju znati lijepo izražavati, govoriti, komunicirati. I kada im treba mala pomoć, učitelj je taj koji ih mora kroz razgovor potaknuti.

Jeste li se naviknuli na novi ritam vašega dana?

Navikavam se. Nedostajete mi, vama sam jednom prilikom rekla zašto moram otići. Jako mi falite, ali čovjek se mora naviknuti. Držim se toga da je bolje otići pri zdravoj pameti, uspravno hodajući, nego vukući se po podu.

Kako provodite vrijeme?

Slobodno vrijeme upotpunjavam najviše čitanjem. Moram pročitat sve knjige koje nisam, to sam planirala, knjige iz kemije i biologije, ali i moje gimnazijske lektire koje želim ponovno pročitati. Imam dva unuka, pa i s njima provodim vrijeme i čitam im priče.

Koja bi bila vaša poruka učenicima?

Ono što ste i vi meni napisali (7.c) u vašoj čestitci. Nije bitno koliko ste gradiva usvojili, jer ćete sve to i zaboraviti. Bitno je da naučite razmišljati, misliti, zaključivati i prvenstveno da budete ljudi, dobri ljudi, jer ono što će vam vrijediti za cijeli život je ta ljudska dobrota, toplina. Uvijek sam isticala da mi učimo, razvijamo mozak, zaključujemo, pamtimo, zaboravljamo. Počeli smo tako i kemiju. Učit ćemo kemiju, zaboravit ćemo je, ali jednoga dana kad se budete bavili prirodnim naukama, vi ćete sve to znanje lako obnoviti. To je logično razmišljanje, to je ono prioritetno. Zato sam uvijek postavljala ono pitanje: ,,Zašto, zašto?'' da biste vi naučili logički razmišljati. I ono što sam kazala, morate biti ljudi, nemojte gledat tuđe mane i rugati se drugima, jer mi smo ljudska bića, nismo savršeni. Imamo u sebi puno dobrog i lošeg. Radimo na tome da ono dobro pobijedi ono loše. Ako nekome ne možemo učinit dobro, nemojmo mu činit ni zlo. Poštujte i cijenite sebe, koliko vi budete poštivali i cijenili sebe, toliko će i okolina vas cijenit. Ako vi sebe budete omalovažavali, netko će naći potrebu da se na vaš račun i ruga i ismijava. Završite školu koju ste si isplanirali jer je bitno da se realizirate kao osobe, da ni o kome ne ovisite, jer nikad ne znate što nosi život.

Razgovarale: Dora Jurić i Anja Maslov, 7. c
 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju