Osnovna škola Vjekoslava Paraća Solin nastala je podjelom OŠ Barišić Kajo Rudin (današnja OŠ Don Lovre Katića). Novoosnovana OŠ Donja Strana službeno je započela s radom 1. rujna 1970. godine, a nastava se do završetka radova na novoj zgradi škole održavala u prostoru OŠ Barišić Kajo Rudin. Svečanost otvaranja nove zgrade škole i početka rada u svojim prostorima obavljena je 15. prosinca 1970. godine. Nastavu u novoj školi polaze učenici od 1. do 8. razreda s područja Svetog Kaja i Mravinskog puta te učenici od 5. do 8. razreda iz Vranjica, Mravinaca i Kučina. Školi pripadaju i razredni odjeli u područnim školama u Vranjicu, Mravincima i Kučinama. Prve školske godine u školi je bilo upisano 886 učenika u 29 razrednih odjela. Nastavu u matičnoj školi je polazilo 705 učenika. Stalno zaposlenih učitelja je bilo 33. Privremeni direktor škole u vrijeme osnivanja bio je nastavnik Ivica Horvat. Dana 25. ožujka 1971. godine škola mijenja ime u Osnovna škola Boban Martin Solin. 1. svibnja 1971. godine za direktora je izabran nastavnik Ante Ramljak koji je na toj dužnosti bio do svoga umirovljenja 1986. godine. Prvi pedagog škole bio je gospodin Ivo Tomić. Nakon umirovljenja Ante Ramljaka vršitelji dužnosti direktora škole bili su pedagog Ivo Tomić i učiteljica Tonka Čurepić. Od 30. lipnja 1988. godine do 30. travnja 1991. godine direktor škole bio je nastavnik Darko Radić. Od 1. svibnja 1991. godine do 26. travnja 2004. godine ravnateljica škole bila je profesorica Margit Mikelić. Od 9. ožujka 1992. godine škola nosi ime glasovitog slikara, Solinjanina, Vjekoslava Paraća, rođenog u neposrednoj blizini škole. Tijekom ratne 1991./1992. godine škola je primila 110 prognanika i izbjeglica iz BiH te je imala 37 razrednih odjela. Školske godine 1995./1996. broj učenika se penje na 1030 u 39 razrednih odjela, a u školi radi 49 učitelja, 2 časne sestre i 3 svećenika za nastavu vjeronauka. Školske godine 1998./1999. broj odjela je povećan na 42 te je uvedena tzv. međusmjena za učenike 1. razreda. Od 27. travnja 2004. godine ravnatelj škole je profesor Đuro Baloević. U školskoj godini 2004./2005. ukupan broj učenika je 1039 u 44 razredna odjela, zaposleno 66 učitelja i stručnih suradnika te 15 djelatnika na administrativno-tehničkim poslovima. Tijekom ljeta 2006. godine završena je gradnja nove osnovne škole na Arapovcu – Osnovne škole kraljice Jelene Solin koja je svečano otvorena u prigodi blagdana Male Gospe 7. rujna i koja je započela s radom dana 4. rujna 2006. godine. U novu školu prelazi veći broj učenika OŠ Vjekoslava Paraća i OŠ Don Lovre Katića, kao i učitelja i ostalih djelatnika škole, a promijenjena su i upisna područja škola na području Solina. Ovaj događaj bio je od ogromnog kvalitativnog značenja za osnovnoškolsko obrazovanje u Solinu te je donio veliko rasterećenje u radu škole. Naime, bitno se smanjuje broj razrednih odjela i učenika u školi što je s obzirom na ukupan broj učionica i prostorne uvjete škole bila nasušna potreba i nužnost. Školske godine 2006./2007. broj učenika se bitno smanjuje, na ukupno 640, u 27 razrednih odjela, stalno je zaposleno 45 učitelja i stručnih suradnika te 11 djelatnika adminstrativno-tehničkih poslova.

HIMNA ŠKOLE

Tu u krilu Salone,
Ispod Klisa grada
A u sjeni borova,
Škola naša, naš je dom!

Refren: 
Čista voda, trava cvijet,
Život nam je bogat lijep.
Eko stijeg nam lijepo sja
Vesela smo družina.

Sveti Kajo, čuva nas.
Frane Bulić uči nas.
Drevni Jadro mije nas.
Kist Paraća resi nas.

Refren: 
Čista voda, trava cvijet,
Život nam je bogat lijep.
Eko stijeg nam lijepo sja
Vesela smo družina.

Mi smo djeca kamena
I slanih morskih valova
Željni znanja svakoga
Prijatelji ljudima

Refren: 
Čista voda, trava cvijet,
Život nam je bogat lijep.
Eko stijeg nam lijepo sja
Vesela smo družina.

Slikar Vjekoslav Parać rođen je u Solinu 2.veljače 1904., a umro je u Zagrebu 4. kolovoza 1986. godine. Rođen je kao prvo od petero djece oca Ive i majke Milke, rođene Srdar iz Kaštel Gomilice. Pučku školu je završio u Solinu, a gimnazijsko školovanje u Splitu. 1926. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kod profesora Ljube Babića. Studij nastavlja na Sorbonni u Parizu od 1929. do 1931. godine gdje polazi predavanja iz povijesti umjetnosti i gdje radi kod O. Friesza i A. Lhotea. Nakon Pariza uči fresko slikarstvo na akademiji u Rimu kod prof. F. Ferrazzia.  1936. godine postaje honorarni profesor na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Splitu, a od 1940. je profesor na Srednjoj tehničkoj školi u Splitu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjeluje u partizanskom pokretu. Nakon rata postaje direktor Galerije umjetnina u Splitu, a bio je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske – podružnice za Dalmaciju. 1950. godine izabran je za izvanrednog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje radi sve do 1972. godine. 1973. godine izabran je za člana JAZU (danas HAZU). 1976. godine dobitnik je nagrade “Vladimir Nazor” – za životno djelo. Stvara i izlaže svoja djela počevši od 1929. godine samostalno ili grupno sve do retrospektivne izložbe 1984. godine u Zagrebu. U početku slika na tragu impresionista (Povratak na polje, La Coupole). Siguran crtež, zagasiti tonovi, osobita izražajnost likova ribara i težaka, portreta, mrtve prirode, dalmatinskih pejzaža zastupljeni su u nizu njegovih djela (Mljekarice, Kaštelanke, Proljeće, Cipal na tanjuru, Portret sestre u starinskoj nošnji). Izradio je monumentalne i epske kompozicije na freskama u Klisu (1936.-1939.), Solinu (1957.) te slike i crteže s temama iz hrvatske povijesti (Brodovlje Petra Krešimira IV, Doba kralja Tomislava). Djela iz trećeg desetljeća stvaralaštva (Povratak s polja, Ručak pod maslinom, Ruševine amfiteatra, U vrime jematve, Na brodu, Rimske uljanice, Dvije mljekarice) usklađeni su i povezani svi karakteristični elementi njegova slikarstva. Okosnica njegova opusa je realizam uz prisutnu poetsku komponentu. Opus mu značajan zahvat u sadržaje iz rodnog kraja, vezanost za zemlju i čovjeka, ekspresivnost oblika i čulnost boja. Naša škola s ponosom nosi  ime Vjekoslava Paraća od 9. ožujka 1992. godine.