Sveti Kajo,  papa

Caius ili Gaius (latinski: sladak) je rođen je u Saloni. Njegovi osobni podaci su vrlo oskudni. „Liber Pontificalis“  spominje da je bio u srodstvu s rimskim carem Dioklecijanom koji je imao palaču u Splitu i bio žestok progonitelj kršćana.

Deset dana poslije smrti pape sv. Eutihijana izabran je novi papa Kajo 17. prosinca 283. godine. U vrijeme progonstva obavljao je bogoslužje po privatnim kućama. Donio je uredbu po kojoj ne može postati biskupom onaj tko prije toga nije imao službe, koje je uveo papa sv. Higin: ostijarij (vratar), lektor (čitač u crkvi), akolit (nosi svijeće), egzorcist (istjeruje zloduhe) i subđakon (pomaže đakonu), red đakona i svećenika.

Papa Kajo se spominje kao stric mučenice Suzane u djelu „Mučeništvo sv. Suzane“ iz VI. stoljeća. U jednom drugom djelu pod nazivom „Mučeništvo sv. Sebastijana“ hrabrio je jednoga vojnika pred mučeničku smrt.

Za vrijeme njegova pontifikata pojavilo se krivovjerje maniheizam. Utemeljitelj maniheizma je svećenik Mani, rođen oko 200. godine. Potjecao je iz Perzije i bio u srodstvu s plemićkom obitelji Arsakida. Maniheizam je govorio o postojanju svjetla i tame. „Tvar nastoji nadvladati svjetlo. Zbog toga je čovjek podložan zlu. Srećom, veliki otac ispusti iz sebe živućega duha koji čovjeka oslobađa grješne materije i na taj način ga otkupljuje.“ Krivovjerje se veoma brzo širilo iz Mezopotamije preko Sirije i Egipta na cijelo Sredozemlje. Čak su papa i car Dioklecijan vrlo oštro prosvjedovali prokonzulu u Africi zbog širenja maniheizma.

Papa Kajo je mučen 22. travnja 296. godine. Pokopan je na Kalistovu groblju.

Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja do 1743. g. zvala se Provincija sv. Kaje. Na ulazu u Split još i danas se nalazi kapelica u čast sv. Kaje.

U Splitu i okolici nekad je bio veoma štovan svetac. U milanskoj prvostolnici postoji kip sv. Kaje, rad umjetnika Manfredinija u XX. stoljeću.