PJESMA MEKOUSNE PASTRVE

Pastrva ja sam, nježna i meka
moja je usna, moj stan je rijeka

hladna i čista, poput ove,
ona moj dom je, Jadro se zove.

Tu živim još od davnih dana,
još prije Dioklecijana.

Porodica je moja stara
potječe još iz tercijara.

Pogledajte, zar nisam lijepa
od mekih usta sve do repa.

Krase me male šarene pjege,
zato mi treba puno njege.

Kad dođe vrijeme ja se smjestim
pod neki kamen i tu se mrijestim,

u rijeci tad se, kao od šale, 
pojave brze pastrve male.

Ja volim čistu okolinu,
možeš me naći tek u Solinu,

nigdje me drugdje na svijetu nema,
zato se svatko mora prema

meni odnositi s poštovanjem,
pozorno, s ljubavlju i znanjem.

Ne činite mi ništa ružno,
vaša mi ljubav treba nužno,

meni i rijeci i cijelom kraju
i zato neka ovo svi znaju:

dok sam ja sretna, neću kriti,
i drugi sa mnom sretni će biti.

Govorit neću sada dalje,
poljubac moja usna vam šalje,

i pozdravlja vas moja škvadra
iz bistre vode rijeke Jadra.

                                             Vaša
                                             Mekousna pastrva