Tamo gdje Jadro teče, gdje voda život znači. Gdje se nekad davno mljelo žito. Gdje je utkana prošlost starih Solinjana, njihovog života i rada. Baš tu, u Gašpinoj mlinici, pokušali smo i mi, barem na kratko, doživjeti kakav je život nekada bio. Što se koristilo za rad u polju, vinogradu ili masliniku? Kako se šilo, plelo ili kuhalo? Na ova, ali i brojna druga pitanja, dobili smo odgovor. Naučili smo kako je voda pokretala mlin. Na koji način se brašno prosijavalo i što je bilo potrebno sve napraviti kako bi se do njega došlo. Crtali smo što nam se najviše svidjelo, ali onda je uslijedio najvažniji dio. Dodirujući različite vrste brašna uočili smo razlike u teksturi. A onda… Brašno i voda u vještim rukama učenika pretvorili su se u fino tijesto raznovrsnih oblika. Mlinicom je zavladao smijeh, priča i rad. Baš kao i nekada.

Ivona Bašić, uč. raz. nast.