Intenzivna skrb – zašto logoped?
Nakon proživljenog moždanog udara, pacijenti su najčešće smješteni u jedinicu intenzivne skrbi zbog potrebe za povećanim i stalnim praćenjem od strane medicinskog osoblja. Iako uz jedinicu intenzivne skrbi vezujemo one najteže medicinske slučajeve, ona je također i mjesto liječenja onih pacijenata kojima prijeti ponovno ponavljanje moždanog udara. U kategoriju pacijenata čije je stanje potencijalno reverzibilno spadaju i pacijenti oboljeli od moždanog udara. Uz pravovremeno liječenje i rehabilitaciju započetu unutar 24 sata nakon moždanog udara, vjerojatnost pozitivnih ishoda daleko je veća. Medicinsko osoblje se najprije pobrine za zbrinjavanje vitalnih funkcija bolesnika i normaliziranje istih. 

Jezični poremećaj koji nastaje nakon moždanog udara i ostalih trauma mozga naziva se AFAZIJA.
Jezične teškoće mogu biti prisutne u svim jezičnim sastavnicama (fonologiji, morfologiji sintaksi, semantici i pragmatici), kroz sve modalitete (slušanje, čitanje, pisanje, pjevanje), te u ekspresiji i razumijevanju govora (Papathanasiou i sur., 2013).
Medicinsko osoblje se najprije pobrine za zbrinjavanje vitalnih funkcija bolesnika i normaliziranje istih, a u idealnom slučaju odmah po zbrinjavanju vitalnih funkcija trebala bi započeti logopedska rehabilitacija. 
Zadaća logopeda je da pomno izabranim stimulacijama ponovno dovodi moždane funkcije u red, pokušavajući maksimalno iskoristiti sve dijelove mozga. Upravo iz tog razloga se najviše napretka vidi u toj ranoj fazi rehabilitacije, kada je sve još relativno fragilno. Iz dana u dan logoped određuje kratkoročne ciljeve koje može lako evaluirati i time vidjeti pomak. Uz govor i jezik, logoped u suradnji s nutricionistom i liječnikom određuje konzistenciju hrane koju će pacijent uzimati ovisno o mogućnostima gutanja koje je ispitao, vježba strukture koje sudjeluju u gutanju i s poboljšanjem modificira konzistenciju kako bi se pacijent što više vratio u stanje prije udara.

Izvor:  Logoped.hr

Pripremila: Diana Burazin, prof. logop.