Osnovna škola Vjekoslav Parać Solin

Na poseban način danas obilježavamo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Učenici PŠ Vranjic upalili su svijeće u spomen na sve stradale te uputili molitve za njihove duše. Na satu likovne kulture crtali su vodotoranj, poznati vukovarski simbol. I učenici Centralne škole na različite načine su obilježili ovaj dan: razgovorom na satovima razrednih odjeljenja, prirode i društva i povijesti te crtežima i drugim likovnim radovima.

Vodotoranj i šahovnicu izradili učenici 3. b razreda

Učenici 4. razreda PŠ Vranjic

Vodotornjevi i citati iz Priče o gradu Siniše Glavaševića - izradili učenici 2. b razreda

Učenici 1.b razreda u grupnom radu trganjem salveta, oblikovanjem kuglica i lijepljenjem ispunjavali su zadane oblike. Vodotoranj kao simbol grada, njegove postojanosti i nepokorivosti. Golubice kao simbol mira i budućnosti i svijeću koja je simbol vječnog plamena u našim srcima. 

Likovni radovi učenika viših razreda

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.

Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?

Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.

Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević